Strah od vagine ili općenito žene proizveo je i kroz mitološke predaje mnogobrojne predstave o ženi simbolu zla, manifestiran u obličju raznih demonskih bića, a među najstarijim zabilježenim je onaj o Tiamat. Porijeklo tog neracionalnog straha treba, prije svega, tražiti u samoj fizionomiji ženskog tijela. Vagina je naziv koja potječe od istoimene latinske riječi koja doslovno znači "korice mača". U odnosu na penis, koji je isturen i sasvim vidljiv na tijelu, vagina je uvučena u tijelo i kao takva kroz mnoga stoljeća bila je potpuna nepoznanica za ljudsko poimanje te idealna tema za sve vrste maštoviti predodžbi i fikcija. Čak i njen vizualni oblik, prvenstveno zbog pubičnih dlaka i klitorisa, stvarao je dojam nečeg mističnog i prepunog opasnosti, što je kod pojedinih kreatora mitova i legendi izazivalo bojazan i podsticalo krajnje nerealne predodžbe. Iracionalni strah od žene kod muškarca nikada nije prestao i nasilje nad ženom, posebno silovanje je, suprotno od klasičnog mišljenja, zapravo jedan od rudimenata tog vremena, nuspojava neprevaziđene fobije a ne nekontrolisane strasti i požude. Monoteizam i patrijarhat iznikli su na tom istom strahu, jer sve ono što se desilo od kraja matrijarhata bilo je ciljano usmjereno protiv žene, izopćavalo je i pretvaralo u najranjiviju skupinu društva.
Mjesečnica je prirodna pojava i samim time autentična manifestacija sila prirode u čovjeku odnosno ženi. Prva menstruacija, koja nagovještava period plodnosti, kod djevojke naziva se menarha i u svom početku je neredovita tojest nestabilna što prilično uvjerljivo aludira na pojedine dijelove bosanskog narodnog kalendara. Naime, u periodu od 14.februara (točno u podne - najviša točka Sunca) do 14.marta, isto do podneva, traje vladavina Veljače, iznimno vremenski nestabilnog perioda zime, kada se po narodnom tumačenju tuku bura (sjever) i jugo. Odmah iza nje nastupa sedmodnevni period koji se zove Baba i koji je isto tako hirovit, nepredvidiv i često ekstreman - u toku dana desi se da pada snijeg, puše a onda se pojavi Sunce, itd. Oba naziva, Veljača i Baba, savršeno dobro opisuju sazrijevanje žene, hormonalni ciklus, predmenstrualni sindrom, koji završava tako da odmah nakon Babe dolazi sedmodnevni period koji se naziva Did (naši su ga stari zvali Did Grgo), "koji je dobre ćudi jer u njemu počinje sjetva krompira!" Ako se složimo da su krompiri nalik testisima te da je polaganje sjemena u zemlju čin oplodnje, onda vrlo lako dođemo do zaključka zašto nakon završetka perioda Dida nastupa period od devet dana, u kojima se, svaka tri dana, smjeni novi naziv nemirnih i razigrani bića odnosno djece, koju naš narod naziva Stablići, Kablići i Štapići. U skoro svim tradicionalnim pričama našeg naroda navodi se postojanje tri sina koji su glavni akteri svega dešavanja. Isto tako, mislim da nije posebno ni potrebno naglašavati da devet dana predstavlja devet mjeseci trudnoće. Zanimljivo je i to da se taj cjelokupni ciklus proteže na februar, mart i završava početkom aprila kada počinje nezaustavljivo buđenje i bujanje prirode.
Narodni kalendar je zapravo kalendar poljoprivrede i kao takav prati prirodne cikluse koji se manifestiraju kroz stara božanstva bosanskog kulta plodnosti i samim time je njegov autentični primjer.
