Urok je ilirska riječ koja znači opčiniti ili fascinirati. Iliri su, poput svih mediteranskih naroda, bili izuzetno skloni vjerovanju u negativnu moć uroka, zlog demona bolesti i nesreće koji napada ljude, životinje ali i mrtve predmete. Za razliku od drugih demona urok je blisko vezan za čovjeka te živi u njemu ili pored njega.
Uroka na djelovanje (napad) motiviraju mržnja, ljubomora, čuđenje ili prevelika ljubav jedne osobe prema drugoj. Izazvan nekom od tih naglašenih emocija Urok atakuje na čovjeka, direktno kroz ljudske oči i govor, izazivajući u njemu različite bolesti i stanja poput glavobolje, povišene temperature, pospanosti, umora...Ukoliko je njegov napad usmjeren ka malom djetetu onda mu Urok može u vrlo kratkom vremenu izazvati smrt.
Urok je demon koji po bosanskom vjerovanju može od sretnog čovjeka napraviti nesretnog, od zdravog bolesnog, itd. Iliri su se štitili različitim profilaktičkim rekvizitima od ovog demona noseći uza se hamajlije u obliku zmije, kruga, različite školjke.. Posebnu moć, prema vjerovanju, imala je crvena boja koja je Ilire štitila od bolesti, posebno one uzrokovane djelovanjem uroka. Sve bolesti nastale od djelovanja uroka liječili su plemenski vračevi i iskusne stare žene pomoću magijskih rituala i izgovaranja formula. Ukoliko bi neko obolio usred djelovanja Uroka onda bi uzeli malo zemlje iz otiska stope osobe za koju se sumnja da je podstakla djelovanje demona i nju pomješali sa malo vode kojom bi se zatim poprskala i umila bolesna osoba.
