U deceniji prije Drugog svjetskog rata neki kroničari su zabilježili neobične fenomene u mnogim krajevima Bosne i Hercegovine. Radilo se o pojavi nekakvi svjetlećih formi, „fenjera“, koji su se ponašali gotovo poput razumnih bića: kretali se, skakutali, igrali kolo... Stanovništvo sela u Glamočkom i Livanjskom polju kazivalo je da se „fenjeri“ okupljaju u ljetnjim noćima i da plešu i igraju, ali da ne nanose nikakvu štetu osim što plaše noćne putnike i njihove konje, što je znak da su ih i životinje jasno primjećivale. Svijetleći „fenjeri“ mjenjali su veličinu i oblik te obavezno nestajali u zoru. Narod je njihovo pojavljivanje protumačio kao loš predznak – najavom velike nesreće. Nedugo nakon tih misterioznih pojava došao je rat i mnoga sela su popaljena a narod pobijen.
I nakon agresije na Bosnu i Hercegovinu (1992-1995) pojavile su se priče kako se u Foči i Jajcu čuju ezani sa mjesta gdje su prije rata bile džamije i gdje su se stoljećima okupljani muslimanski vjernici, obavljajući redovito vjerske obrede. Novi žitelji ovih gradova su zbunjeni i uplašeni, jer ne umiju objasniti odakle dopiru zvukovi molitve.
