Zvijezde su još od ilirskih vremena čuvari života ili bolje
rečeno one su ljudske duše. Prema bosanskom vjerovanju svaki čovjek rođenjem na
nebu dobije svoju zvijezdu koja je sjaji sve do njegove smrti, kada padne sa
neba. Iliri su se plašili gledati u zvijezdano nebo zbog straha da ne ugledaju
svoju zvijezdu i ne umru, ukoliko bi ona u tom trenu pala.
U bosanskom narodu i danas je prisutno vjerovanje o
povezanosti čovjeka i njegove zvijezde na nebu preko čela, tačnije predjela
između obrva, takozvanog trećeg oka, kojeg su u prošlosti na sve načine štitili
noseći kapu ili mahramu. Zlo se uvijek trudi čovjeku naštetiti na tom dijelu
tijela kako bi mu poremetilo životnu energiju i nurušilo cijelu sudbinu i
život. Upravo zbog toga u prošlosti je egzistirao običaj da se svako jutro i
navečer nad tim mjestom muškarci navuku kapu a žene mahramu, „kako bi zvijezda
bila zaštićena“ i govore:
„Sabah huzi hurmet,
okolo mi kuvet,
šejtanu nalet,
Muhamedu
salavet“.
Ovo se formula ponavljala tri puta.
