Obrezivanje ili sunet

Obrezivanje penisa ili sunet (cirkumcizija) poznat je dio tradicije kod Arapa i Židova te prema nekim podacima sva tri božija poslanika (Mojsije, Isus i Muhamed) bili su obrezani, što je zapravo jedno od glavnih obilježja samog monoteizma. Postoje i neke indicije kako je i prije ovih poznatih podataka postojalo obrezivanje kod određenih naroda te da ono nije originalni proizvod jednoboštva. No, kako bilo, odstranjivanje jednog dijela kožice sa penisa, osim što je izuzetno korisno zbog zdravlja samog muškarca, postalo je i dijelom magijskih vjerovanja, koja opet imaju vezu sa plodnošću i prizivanjem sreće.

Od različitih vjerovanja najčešća su bila sljedeća: u narodu se neobrezan penis naziva „pasjim“, jer navodno najviše podsjeća na spolni organ te životinje, i kao takav smatra se nečistim, prljavim. U Bosni se, isto tako, vjerovalo da je jako dobro doći do kožice obrezanog čifuta (Židova), jer su oni bili poznati kao izuzetno škrt narod, a od škrtica se uvijek kroz rituale prizivanje sreće gledalo da se nešto dobije, pošto je posuđeni novac ili predmet privlačio novu sreću. Kada bi se došlo u posjed kožice od čifuta, onda se govorilo: „Kako je god ovaj glavić sretno obrezan, tako moja sreća sretna bila!“

Prema kazivanju umre li neosunećeno dijete hodža mu prilikom pripreme dženaze slomi mali prst desne ruke, jer navodno nije dobro da se ukopa bez takvog postupka. Zbog čega je tako nisam uspio doznati mada postoji indicija utemeljena na vjerovanju da dječak postaje musliman tek kada se osuneti. Evidentno je da mali prst predstavlja zamjenu za penis, a njegovo lomljenje supstitut obrezivanju, što je vrlo logičan zaključak koji ima uporište u ljubavnoj magiji. Naime, mladić kad želi osvojiti magijom neku djevojku ubode se u mali prst desne ruke i kapne tri kapljice na kocku šećera i podmetne joj u šoljicu kahve. No, kako sam uspio zabilježiti od informatorice ona da je muško nikad ne bi to uradila jer " tako slabiš svoju snagu i život!", što nas opet vraća na narodni izraz za penis - muška snaga.

Nakon što se dječak obreže kožica se osuši i baci pijetlu da je pojede kako bi dječak, kad odraste, poprimio spolnu moć pijetla, koji važi kao izuzetno plodna i seksualno aktivna životinja.


paganski bog plodnosti

Degradacija seksualnosti

Priroda je sama po sebi najveći oltar koji postoji na svijetu, što su zasigurno dobro znali naši preci, kao i činjenica da poštujući prirodne sile mi se vraćamo sami sebi, produhovljujemo se ili resetiramo. Njena zadivljujuća manifestacija ogleda se i u čudesnoj simbiozi muškarca i žene, koji kao par,  kroz rituale plodnosti,  postižu efekat sklada i harmonije  s tom energijom, stapaju se u njoj, i na taj način još jače povezuju  svoja fizička tijela i mentalnu energiju. To je u mnogočemu izazivalo pozitivne reakcije i  svakako činilo njihov brak još čvrščim a familiju složnijom, jer osim čulnog zadovoljstva, par se trudio probuditi plodnost u svom životnom okruženju, obezbjediti što bolju žetvu, urod plodova, te istovremeno protjerati sve sile zla koje su u vječnoj borbi protiv života i sila dobra.

Taj izrazito socijalan kult uništio je u dobroj mjeri monoteizam svojom uskogrudnošću i nesklonosti ka bilo kakvoj toleranciji prema drugačijem  te  nasilnom dekadencijom  ove izvanredne religijsko-magijske prakse pretvorio ljude u osobe koje od rođenja moraju potiskivati spolnu energiju u sebe. No, kada pažljivije analiziramo predaju o Adamu i Evi, posebno sa gledišta bogumila, dolazimo do prilično zanimljivih zaključaka koji nam predočavaju jednu sasvim drugačiju sliku od one koju fanatični tumači religije vijekovima nameću. Naime, sasvim je očito kako je zapravo  urođena ljudska radoznalost  otvorila put buđenju seksualnosti  i  tako postala sinonimom za iskonski grijeh  te kažnjena protjerivanjem  iz Raja, iz mjesta punog obilja i plodova u divlje predjele, gdje su prvi mitološki ljudi morali početi stvarati život i plodnost  (hranu). Isto tako, kada  sagledamo i drugu verziju, onu u koju je uključena zmija, opet dolazimo do slične interpretacije  po kojoj  je zmija, praiskonski  simbol plodnosti, probudila u Adamu i Evi spolnost  i želju za fertilnosti, kako bi time stekli samosvijest  i kontrolu nad svojim životom i, na neki način, postali neovisni spram Boga. Zbog toga je neshvatljiva ta bespotreba degradacija sasvim prirodne i urođene ljudske potrebe za zdravom seksualnošću, koja se od postanka svijeta upotrebljavala za potpuno praktične svrhe, te rezultirala  time da mi u 21.stoljeću moramo ponovo otkrivati ono što su već u dalekim vremenima znali naši paganski preci.



Iako to nije originalna izjava Aleistera Crowleya, prigodno ga je citirati ovom prilikom i navesti njegov zaključak kako je potiskivanje spolnog nagona glavni uzrok za perverzije svih oblika, za agresiju i sve druge anomalije modernog svijeta. Seksualna frustriranost današnjeg čovjeka, koja je bila nepojmljiva za ljude u antičkom dobu, rezultat je sustavnog uništavanja spolne svijesti  u monoteizmu, koji je ženu podčinio i predstavio nižim bićem, dovodeći je pod pojam "stroj za rađanje" a muškarcu nametnuo seks isključivo kao potrebu za stvaranjem potomstva. Sve drugo, posebno uživanje u spolnom činu, proglašeno je nepoželjnim jer, kako je poznato, od samog početka monoteizam se na sve načine trudio čovjeka odvojiti od prirode, njegove iskonske kolijevke.

Mržnja prema seksu je jako naglašena u kršćanstvu gdje se promovira fantastična i krajnje nerazumna teorija kako je Isus nastao natprirodnim putem, a nikako spolnim činom, te nerazumna sklonost  klera, naročito u katoličanstvu, da život provedu u celibatu, što je potpuno ekstremno i krajnje neprirodno stanje za bilo kojeg čovjeka. Kakve je to devijacije probudilo najbolje nam svjedoče masovni slučajevi pedofilije, ali i drugih nastranosti, među katoličkim svećenicima koji su šokirali cio svijet. Nešto slično pronalazimo u islamu gdje je prisutan  neshvatljiv strah pred ženom, njenim tijelom i općenito seksualnošću. Potreba da se žena u potpunosti prekrije odjećom, kako ni na koji način ne bi otkrivala ništa od onog što je čini ženskim bićem, također je prouzročilo pojavu pedofilije, ili čak u pojedinim afričkim zemljama potpuno ne-islamski običaj obrezivanja žena, koje osim  tjelesnog osakaćivanja, ali i traumatičnog iskustva, napravi od nje često potpuno aseksualnu osobu.

Jedan od glavnih korijena povijesnog straha muškarca pred ženom, posebno nametanjem kulta superiornog muškarca, je i u njenoj prirodnoj sposobnosti da znatno duže uživa u seksualnom sjedinjenju te nakon orgazma, već poslije dvije minute, žena može započeti sa novim spolnim činom dok je prosječnom muškarcu iza  orgazma potrebno 15-20 minuta da postigne ponovnu erekciju i samim time bude sposoban za novi koitus.