Priroda je sama po sebi najveći oltar koji postoji na svijetu, što su zasigurno dobro znali naši preci, kao i činjenica da poštujući prirodne sile mi se vraćamo sami sebi, produhovljujemo se ili resetiramo. Njena zadivljujuća manifestacija ogleda se i u čudesnoj simbiozi muškarca i žene, koji kao par, kroz rituale plodnosti, postižu efekat sklada i harmonije s tom energijom, stapaju se u njoj, i na taj način još jače povezuju svoja fizička tijela i mentalnu energiju. To je u mnogočemu izazivalo pozitivne reakcije i svakako činilo njihov brak još čvrščim a familiju složnijom, jer osim čulnog zadovoljstva, par se trudio probuditi plodnost u svom životnom okruženju, obezbjediti što bolju žetvu, urod plodova, te istovremeno protjerati sve sile zla koje su u vječnoj borbi protiv života i sila dobra.
Taj izrazito socijalan kult uništio je u dobroj mjeri monoteizam svojom uskogrudnošću i nesklonosti ka bilo kakvoj toleranciji prema drugačijem te nasilnom dekadencijom ove izvanredne religijsko-magijske prakse pretvorio ljude u osobe koje od rođenja moraju potiskivati spolnu energiju u sebe. No, kada pažljivije analiziramo predaju o Adamu i Evi, posebno sa gledišta bogumila, dolazimo do prilično zanimljivih zaključaka koji nam predočavaju jednu sasvim drugačiju sliku od one koju fanatični tumači religije vijekovima nameću. Naime, sasvim je očito kako je zapravo urođena ljudska radoznalost otvorila put buđenju seksualnosti i tako postala sinonimom za iskonski grijeh te kažnjena protjerivanjem iz Raja, iz mjesta punog obilja i plodova u divlje predjele, gdje su prvi mitološki ljudi morali početi stvarati život i plodnost (hranu). Isto tako, kada sagledamo i drugu verziju, onu u koju je uključena zmija, opet dolazimo do slične interpretacije po kojoj je zmija, praiskonski simbol plodnosti, probudila u Adamu i Evi spolnost i želju za fertilnosti, kako bi time stekli samosvijest i kontrolu nad svojim životom i, na neki način, postali neovisni spram Boga. Zbog toga je neshvatljiva ta bespotreba degradacija sasvim prirodne i urođene ljudske potrebe za zdravom seksualnošću, koja se od postanka svijeta upotrebljavala za potpuno praktične svrhe, te rezultirala time da mi u 21.stoljeću moramo ponovo otkrivati ono što su već u dalekim vremenima znali naši paganski preci.
Iako to nije originalna izjava Aleistera Crowleya, prigodno ga je citirati ovom prilikom i navesti njegov zaključak kako je potiskivanje spolnog nagona glavni uzrok za perverzije svih oblika, za agresiju i sve druge anomalije modernog svijeta. Seksualna frustriranost današnjeg čovjeka, koja je bila nepojmljiva za ljude u antičkom dobu, rezultat je sustavnog uništavanja spolne svijesti u monoteizmu, koji je ženu podčinio i predstavio nižim bićem, dovodeći je pod pojam "stroj za rađanje" a muškarcu nametnuo seks isključivo kao potrebu za stvaranjem potomstva. Sve drugo, posebno uživanje u spolnom činu, proglašeno je nepoželjnim jer, kako je poznato, od samog početka monoteizam se na sve načine trudio čovjeka odvojiti od prirode, njegove iskonske kolijevke.
Mržnja prema seksu je jako naglašena u kršćanstvu gdje se promovira fantastična i krajnje nerazumna teorija kako je Isus nastao natprirodnim putem, a nikako spolnim činom, te nerazumna sklonost klera, naročito u katoličanstvu, da život provedu u celibatu, što je potpuno ekstremno i krajnje neprirodno stanje za bilo kojeg čovjeka. Kakve je to devijacije probudilo najbolje nam svjedoče masovni slučajevi pedofilije, ali i drugih nastranosti, među katoličkim svećenicima koji su šokirali cio svijet. Nešto slično pronalazimo u islamu gdje je prisutan neshvatljiv strah pred ženom, njenim tijelom i općenito seksualnošću. Potreba da se žena u potpunosti prekrije odjećom, kako ni na koji način ne bi otkrivala ništa od onog što je čini ženskim bićem, također je prouzročilo pojavu pedofilije, ili čak u pojedinim afričkim zemljama potpuno ne-islamski običaj obrezivanja žena, koje osim tjelesnog osakaćivanja, ali i traumatičnog iskustva, napravi od nje često potpuno aseksualnu osobu.
Jedan od glavnih korijena povijesnog straha muškarca pred ženom, posebno nametanjem kulta superiornog muškarca, je i u njenoj prirodnoj sposobnosti da znatno duže uživa u seksualnom sjedinjenju te nakon orgazma, već poslije dvije minute, žena može započeti sa novim spolnim činom dok je prosječnom muškarcu iza orgazma potrebno 15-20 minuta da postigne ponovnu erekciju i samim time bude sposoban za novi koitus.
