U etnografskim bilješkama sa početka dvadesetog vijeka mogu se pronaći opisi rituala podsticanja plodnosti, koji su se, kako je evidentno, potpuno izgubili u prvoj polovini prošlog vijeka, što dokazuje koliko dugo se uspio očuvati ilirski kult plodnosti, baziran na paganskim vjerovanjima, u našem narodu. U njima je naglašena uloga muškarca i žene, odnosno onoga što se u drevnom vještičarstvu/paganizmu nazivalo Veliki svećenik i Velika svećenica, koji su kroz seksualni odnos blagosiljali prirodu i prizivali njene sile.
Iako se dolaskom monoteizma znatno potisnula paganska vjera, ili bolje rečeno, religija prirode, to nije presudno označavalo i njen kraj, prvenstveno zbog toga što su paganski obredi bili sastavni dio poljoprivrede, odnosno kulta plodnosti, bez kojeg ljudi nisu mogli živjeti. Baš zato nastaje otpor prema nametnutoj religiji i stvara se njen poseban, paralelni oblik, kojeg danas poznajemo pod pojmom "narodna religija" baziran na paganskim vjerovanjima i običajima, čija starost datira od najranijeg vremena postojanja našeg naroda, tako da često ni sami etnolozi, i antropolozi ne mogu proniknuti u potpunosti u njihovo porijeklo i simboliku.
Najgore zlo koje se moglo desiti pojavom monoteizma, prvenstveno kršćanstva i islama, jeste nasilno udaljavanje čovjeka od prirode. No, to je zapravo i bio jedini način da Crkva, unatoč prisilnom pokrštavanju i demoniziranju svega paganskog, u značajnoj mjeri potisne religiju prirode, ili preciznije - marginalizira je. Međutim, i u takvom osakaćenom obliku, bez slobode i religijske ravnopravnosti muškarca i žene, kult plodnosti je nastavio egzistirati, a supstrat nekadašnjem Velikom svećeniku i Velikoj svećenici pronađen je u braku, odnosno muž i žena su mogli u intimi svog doma ili imanja, bez ikakve osude nastaviti sa ritualnom praksom podsticanja plodnosti i očuvanju samog života.
Rogovi boga Vidasusa
Paganizam se temelji na vjerovanju kako su muškarac i žena ravnopravni te da je prvo i najstarije božanstvo u ljudskoj povijesti bila Velika Majka, ona koja je podarila život svemu, a čije tragove obožavanja nailazimo još u neolitu. Muškarac i žena također označavaju dva spola bez kojih je nemoguć život u prirodi i čije tjelesno spajanje je ništa drugo nego sam blagoslov prirode. Zbog toga su simbol paganizma oduvijek bili simboli seksualnosti i plodnosti, posebno rogovi, zmija, štap, krug, etc.
Najpouzdaniji tragovi o ilirskom kultu plodnosti vidljivi su u pojedinim dijelovima bosanske ljubavne magije, usko vezane za stimulisanje fertilnosti, gdje se jasno uočava fokus na pojedine sile stvaranja. Primjetno je kako se u magijskoj praksi potencira nagost pri izvođenju rituala naročito ako se djevojka ili žena hvataju rukama za "rogove" kuće, odnosno strehu, i tom prilikom ponavljaju magijsku formulu. Dok izgovara zakletvu ona se čvrsto drži rukama za strehu, ili je pak trese, želeći na taj način privući pažnju nikog drugog nego li samog boga Vidasusa.
Rogovi su, kako je poznato, antički simbol plodnosti i moći ali i drevno obilježje mjesečeve boginje. Prema okultnoj definiciji krov predstavlja nebeski dio kuće, kao i krošnje drveća ( grede ili "rogovi" krova su izrađeni od drveta), dok je kućni prag usko povezan sa zemljom, njegova je funkcija da označava granicu između vanjskog i unutarnjeg svijeta, kroz koji se ulazi ili izlazi, i zbog toga u narodnoj religiji BiH on označava vaginu - "ne valja da djevojka sjedi na kućnom pragu jer će teško se poroditi", etc.
U ovoj kratkoj analizi nikako se ne smije ignorirati jedan iznimno bitan podatak koji se tiče samog opisa Vidasusa, boga plodnosti i prirode, čiji su statusni simboli bili veliki rogovi na glavi, te upravo ritualni postupak hvatanja za "rogove" ima u tome svoje objašnjenje. Nagost je, isto tako, jedna od ključnih sekvenci paganskih obreda plodnosti, gdje ne postoji lažni moral, već se slavi ljepota i seksualna moć ljudskog tijela. U sačuvanim reljefnim prikazima oko boga Vidasusa uvijek plešu nage djevojke (vile, nimfe) duge raspletene kose.
Postoji još sačuvanih podataka koji potvrđuju tezu kako je riječ o Vidasusu i ritualima posvećenim upravo njemu. Naime, da bi podčinila svojoj volji muškarca, prije svega muža, žena ga diskretno pogleda kroz prste svoje ruke i tri puta ponovi formulu sa naglašenim seksualnim prizvukom: "Ti svoje roge među moje noge!". Navedeni ritual je ništa drugo nego imitacija zavođenja Vidasusa od strane njegove pratilje boginje Tane, vjerovatno u nekom od obreda obnavljanja ciklusa plodnosti. Time bi se moglo konstatirati kako se sva ljubavna magija bazira na oponašanju drevnih sila prirode ili aludiranju na njihove božanske moći, a sve u cilju spajanja i harmoniziranja sa vječnim krugom plodnosti i života. Dokaz toga su i počeci svih magijski formula koji se uvijek temelje na aludiranju "kako ja...tako da.."
