Kult plodnosti se u načelu bazira na raznim seksualnim aktivnostima. Upotreba energije koju proizvodi spolno uzbuđenje, naročitog pred i tokom orgazma, pokreće sile prirode koje, ako ih se tada usmjeri u željenom pravcu, mogu prizvati sve one aspekte sreće potrebne za izvršenje nekog cilja. Proučavajući dostupne podatke uoči sam kako primarno svi oni ritualni pokreti i geste u bosanskom kultu plodnosti imaju za cilj prvenstveno povezati što intimnije čovjeka sa samom prirodom, njegovim izvorištem, i u tom spoju polučiti plodnost sa obje strane. Zdrav spolni organ, intimna higijena, kao i uostalom čistota cijelog tijela predstavljali su garanciju da će poduzeti obred polučiti pozitivan rezultat te svojim stanjem odraziti se i, na primjer, na čistoću žita, odnosno da u njemu neće biti kukolja. Želja za plodnošću neupitno je pobjeđivala sve krute društvene norme ponašanja, koje su čak u ruralnim sredinama bile izraženije nego u urbanim, i time prkosile konzervativnom odgoju neprijateljski usmjerenom ka svakom obliku seksualnosti u čemu je vidio isključivo nemoral i demonsko djelovanje.
Na određeni način arhaični postupci intimnog dodirivanja ljudskog spolovila sa elementima prirode, prvenstveno zemljom, drvećem i sjemenjem, praiskonsko je povezivanje čovjeka sa onim što je od stvaranja urođeno u njemu. Mišljenja sam da se sav živi svijet u prirodi raspoznaje i komunicira upravo preko plodnosti i svega onog što ona u svom dubljem značenju predstavlja. Rituali plodnosti nisu bitni samo u pogledu održavanja fertiliteta već i same brige o ljudskom tijelu. Primjetno je to svakako u onim ritualnim postupcima u kojima se muškarac obraća svom penisu otkrivaju stvarnu brigu za taj dio tijela, njegovu vitalnost. Naravno, da su benefiti takvog ponašanja mnogostruki, a među najvažnijim je to što je muškarac tog vremena upoznavao ali i razvijao svijest o svojoj seksualnosti i učvršćivao pripadnost zajednici.