Bosanski teritorij na karti o periodu iz 7. vijeka prije nove ere! Bosnia exists over 2700 years!

Karta Bosanskog tla iz 7 vijeka prije pojave Ise – Isusa Hrista, objavljena je u okviru kulturološkog predstavljanja Evrope, izdanje Francuske Nacionalne biblioteke u Atlasu “EVROPA KROZ VIJEKOVE”. Na vrhu lijevo, ove karte, stoji “ALTERE EISENZEIT 700 – 450 v. Chr.” Sami natpisi su starog Duch jezika, staronjemačkog – mada se danas ova dva jezika, Duch i Deutsch, dobro razlikuju radi pretrpljene modernizacije Njemačkog jezika. Teritorija Bosne označena je natpisom “BOSNISCHE” i zahvata geografsko područje od Jadranskog mora pa do u dubinu kopna dijelova današnjih drzava Bosne, Hrvatske, Srbije i dijelove teritorije Crne gore. Ako ovu kartu usporedimo sa kartom lokacija otkrivenih stećaka, one se potpuno podudaraju. Još je nešto veoma interesantno. U susjedstvu se pojavljuju natpisi Illyici, Hallstatty, Kullur.

U vrijeme kad povampirene snage, kako vanjskog neprijatelja tako i unutrašnjih izdajnika, nastoje da realizuju, na lažima strpljivo ispredanu, historiju Bosne zapjenjenih mučkova raznoraznih akademskih znanja, a posebno uljuljkanih lažohistoričara, u lice im bacamo ovaj dokument. Dokaz i izazov.

Kartu koja dokazuje da Bosna živi preko 2700 godina ili 27 vijekova. Pileći mozgovi skloni prepisivačinama domaćih zadataka i izvrtanjima napisanih nagađanja prema ćeifu naručioca, kitili su se oreolima znanstvenika ili neprikosnovenih akademskih veličina. Ogledalo istine pokazuje i dokazuje njihov karakter i suštinu.

Ko je rođen, živio i živi na Bosanskom tlu? Doseljenici, varvari, lažovi, krivotvorci, krivokletnici – ili Bosanski narod! Iako genetika dokazuje da se Bosanski čovjek razlikuje od izmišljenih nadrinaroda, laži i zataškavanja imaju za cilj sakriti istinu. Bez obzira čime se laz služila, ona je nemoćna pred istinom.

Lahko je ubijediti neuka Balkanca da je “sir nastao od snijega”, ali je teško sakriti tu laž od onih koji se drže prirodnih zakona i logički postavljaju pitanja ne mireći se sa tabu temama. Zakon materije i energije izrečen riječima “sve to što jeste, što je bilo kada bilo, ili što će bilo kada biti – nije nastalo iz ništa. Niti to što jeste, može da se pretvori u ništa”, zasvrbi žednog znanja i prirodno logičnog objašnjenja.

Bosna, geografski smještena kao raskrsnica puteva ali poprište borbe različitih kultura, ideologija, vjera, ekonomskih i vojnih sila, kroz svoju dugu historiju paljena, pljačkana, osvajana ali nikad porobljena, pretrpila je ogromne i neprocjenjive materijalne, kulturne i historijske štete. Iz nje su nosili historijsku i kulturnu baštinu šakom i kapom, osvajači, prijatelji i komšije. Iza sebe su ostavljali krvavu zemlju, pustoš i laž.

Upravo na tim lažima, vjekovima je pisana historijska priča, prema željama i apetitima naručilaca. a kako to vjernici kažu da zadovolje svoju dušu, “Bog je bio uvijek na strani istine i pravde”, tako su i dokazi o Bosni strpljivo poput stećaka čekali svoje vrijeme istine.

Istina o Bosni tek se počinje obznanjivati. Fascinantna i neprikosnovena. Počev od revolucionarnog otkrića Bosanskih piramida do obznanjivanja karte o postojanju “termina i teritorije” Bosne. Ono što je posebno interesantno, ova karta objavljena je u zemlji koja se nije pokazala baš kao veliki prijatelj Bosne i Bosanaca, ali je nemoćna da prikrije istinu kako zbog same sebe, tako i zbog drugih oko sebe.

Senad Sprečić

Ilirska mitologija - kratak uvod

Arheološki spomenici otkrivaju, a antički istoriografski izvori potvrđuju prisustvo Ilira na Balkanu od samih početaka prvog milenija stare ere. Prema tome Iliri se pojavljuju na povijesnoj pozornici jugoistočne Europe uporedo sa Grcima. Pravo na postavljanje ove historijske paralele pruža najranije Homer, koji u Ilijadi na desetak mjesta pominje ilirsko pleme Pajonaca, saveznika Trojanaca.
Iliri, kao i drugi narodi, dugo su poštovali bezlične duhove u obliku prirodnih pojava poput oblaka, kiše, šume, mjeseca, drveta, šume, izvora...Varon je zabilježio za Rimljane da su bogove poštovali bez kipova i da su ih počeli antropomorfizirati tek u doba etrurskih kraljeva.
Pod rimskom okupacijom Iliri su zajedno sa jezikom i kulturom postepeno prihvatili i neke segmente rimske religije, ali su i novoj formi i dalje obožavali svoja drevna božanstva, kao što su Vidasus i Tana. Osim Rimljana na Ilire su imali jak uticaj Kelti i donekle Grci.
Iako prema dostupnim podacima nikada nisu uspjeli uspostaviti jedinstvenu religiju na cijelom području gdje su živjeli (Ilirikuma) sva plemena su pored svojih tradicionalnih božanstava štovala sunce, mjesec, zmiju - inkarnaciju Velike Majke, šume, drveće i vodu.
Božanstva naših predaka Bind, Tana, Vidas, Anzotika, Ika, Jutosika, Eja, Melesokus, Borija, Irija, Medaur, Crni nebeski zmaj samo su neka iz ilirskog panteona kojima su se molili i klanjali. Pored ilirskih autohtoni božanstava na tlu Bosne i Hercegovine pojavljuju se rimski i perzijski bogovi i boginje, naročito je prodoran uticaj astralnih božanstava, prvenstveno solarnog boga Mitre i Tira, boga kiše i plodnosti.

Naši predaci Iliri - potomci smo najstarijeg naroda Europe

Kult boga Sunca u Bosni

Ljudska vrsta naseljavala je područje Balkana unazad milion godina, na toliku starost su procjenjeni ostaci čovjeka nađeni u pećinama Šandalj kod Pule u Hrvatskoj. Kroz svo to vrijeme naši preci su nosili u sebi osjećaj sigurnosti koju im je pružala pećina. Taj osjećaj postao je dio ljudskog gena.

U Bosni i Hercegovini poznate su brojne pećine koje su imale obredni i religijski značaj u različitim periodima istorije ovih prostora. Najstarije svete pećine su Badanj u kanjonu Bregave kod Stoca i pećina Pod lipom nedaleko od Kadinog sela na Sokolcu čiji kultni značaj predočuju crteži na stijeni. Crteži se nalaze i na ulazu u pećinu Ledenjaču kod Miljevine, na stijeni Pod pismom kod Višegrada, u Robovići kod Foče, u Djevojačkoj pećini kdo Kladnja te na ulazu u pećinu Vjetrenicu. Može se reći da prisutnost tih crteža u pećinama izdvaja Bosnu i Hercegovinu u odnosu na druge zemlje jugozapadnog Balkana. Od deset nalazišta sa pećinskim crtežima sedam je u Bosni a ostale tri nalaze se južnije, u Crnoj Gori i Albaniji, zemljama koje su u antičko doba činile glavne dijelove velikog ilirskog kraljestva. Već sama ta brojčana činjenica daje Bosni izuzetan kulturno-historijski značaj. Crteži u bosanskohercegovačkim pećinama su situirani od mlađeg paleolita, negdje oko 14 hiljada godina prije nove ere, do kasnog srednjeg vijeka. To upućuje na višestrukost vjerskih predanja pri čemu je sadržaj crteža samo simbolički jezik izražavanja. Bez poznavanja tog jezika nemoguće je imati jasan uvid u sveto bosansko podzemlje.

Mjesto koje naprosto buja dubokim značenjima za bosansku duhovnu istoriju je prostor oko kraljevskog grada Bobovca u srednjoj Bosni. I ovdje je duhovna tradicija duga što potvrđuju brojne nekropole stećaka. U Stijenama iznad samostana u Kraljevoj Sutjesci nalazi se dvanaest pećina. To su manje pećine u koju su se mogli skloniti jedan ili dva čovjeka. Dosadašnja istraživanja pokazala su njihov obredni značaj. Ljuba pećina ima vještački usječenu polukružnu klupu stipadium, poznatu još iz vremena kada su kršćani molili sjedeći u krugu. Od te klupe vodi jedna usječena staza do dva odmorišta ili dva mjesta za molitvu. Za tu stazu što se morfologije pećine tiče nema nikakve potrebe jer strane pećine nisu strme. Očigledno je da je i hod po toj stazi imao obrednu funkciju. Staza se na kraju završava pred jednom vrstom oltara, vještački probijenog prozora koji je veoma pravilno orijentiran prema istoku. Ko su bili ti ljudi koji su svoje molitve upućivali izlazećem suncu?

Na ovo pitanje teško je u cjelosti odgovoriti jer donekle zadovoljavajuće možemo pratiti povijest unazad sve do antičke Bosne (Bassania), no dalje od toga sve je još nedovoljno povijesno istraženo. No, svakako, nesporna činjenica je da kult boga sunca (Oganj, Ognjev Pir, Zvizdan) ima svoju genezu u bosanskim krajevima. Njegovi tragovi su prisutni kroz religijsku praksu Grka, Kelta i Rimljana, tojest naroda koji su se dolazili u neposredni kontakt sa Ilirima. Ne treba zaboraviti niti navesti uticaj drevne Persije kroz hramove boga Mitre koji su također smješteni unutar pećina, a jedan koji je najbolje očuvan u Bosni nalazi se u Jajcu i datira iz trećeg vijeka nove ere. Ni kada su Slaveni došli u sedmom vijeku nove ere i pomiješali se sa ilirskim plemenima nije nestao kult sunca već je samo promjenjeno njegovo ime u Svetovid, mada ni taj naziv nije bio jedini za boga sunca pošto nalazimo i na vrlo rašireno ime koje potječe direktno od naziva za zvijezdu - Zvizdan. Međutim, sva religijska praksa ovog kulta je i dalje ostala nepromjenjena i pod dominantnim uticajem antičkih tradicija, posebno one rimske i keltske. Najbolji dokaz toga je praksa održavanja raznih obrednih i takmičarskih igara što je bez svake sumnje rimskog porijekla. Od ritualnih igara potječe i toponim Igrište na brdu Hotijelj na planini Ratiš, kao i toponim Igralište na Trebavi.

Bogu sunca su u antičkoj ali i srednjovjekovnoj Bosni bila posvećena sva uzvišenja poput vrhova brda, brežuljaka ali i planina te su zato obredi bili vršeni na njima. Zbog toga mnogi planinski vrhovi i brda imaju u svom korijenu naziv Zvijezda ili Zvizda (zvizda, zvijezda, zvizdan), što je i danas narodni izraz u Bosni za sunce, poput brda Zvijezda iznad Malešića, zemljište Podzvizd na padinama Monja, lokalitet Zvijezda u Sladnoj na kojem se nalazi kultno mjesto Rahimin mezar. Iznad sela Priluk postoji brdo po imenu Sunčevo brdo. Ne treba zaboraviti navesti ni srednjovjekovni grad Podzvizd u Velikoj Kladuši koji je izgrađen na vrhu brda, itd.