Ljudska vrsta naseljavala je područje Balkana unazad milion godina, na toliku starost su procjenjeni ostaci čovjeka nađeni u pećinama Šandalj kod Pule u Hrvatskoj. Kroz svo to vrijeme naši preci su nosili u sebi osjećaj sigurnosti koju im je pružala pećina. Taj osjećaj postao je dio ljudskog gena.
U Bosni i Hercegovini poznate su brojne pećine koje su imale obredni i religijski značaj u različitim periodima istorije ovih prostora. Najstarije svete pećine su Badanj u kanjonu Bregave kod Stoca i pećina Pod lipom nedaleko od Kadinog sela na Sokolcu čiji kultni značaj predočuju crteži na stijeni. Crteži se nalaze i na ulazu u pećinu Ledenjaču kod Miljevine, na stijeni Pod pismom kod Višegrada, u Robovići kod Foče, u Djevojačkoj pećini kdo Kladnja te na ulazu u pećinu Vjetrenicu. Može se reći da prisutnost tih crteža u pećinama izdvaja Bosnu i Hercegovinu u odnosu na druge zemlje jugozapadnog Balkana. Od deset nalazišta sa pećinskim crtežima sedam je u Bosni a ostale tri nalaze se južnije, u Crnoj Gori i Albaniji, zemljama koje su u antičko doba činile glavne dijelove velikog ilirskog kraljestva. Već sama ta brojčana činjenica daje Bosni izuzetan kulturno-historijski značaj. Crteži u bosanskohercegovačkim pećinama su situirani od mlađeg paleolita, negdje oko 14 hiljada godina prije nove ere, do kasnog srednjeg vijeka. To upućuje na višestrukost vjerskih predanja pri čemu je sadržaj crteža samo simbolički jezik izražavanja. Bez poznavanja tog jezika nemoguće je imati jasan uvid u sveto bosansko podzemlje.
Mjesto koje naprosto buja dubokim značenjima za bosansku duhovnu istoriju je prostor oko kraljevskog grada Bobovca u srednjoj Bosni. I ovdje je duhovna tradicija duga što potvrđuju brojne nekropole stećaka. U Stijenama iznad samostana u Kraljevoj Sutjesci nalazi se dvanaest pećina. To su manje pećine u koju su se mogli skloniti jedan ili dva čovjeka. Dosadašnja istraživanja pokazala su njihov obredni značaj. Ljuba pećina ima vještački usječenu polukružnu klupu stipadium, poznatu još iz vremena kada su kršćani molili sjedeći u krugu. Od te klupe vodi jedna usječena staza do dva odmorišta ili dva mjesta za molitvu. Za tu stazu što se morfologije pećine tiče nema nikakve potrebe jer strane pećine nisu strme. Očigledno je da je i hod po toj stazi imao obrednu funkciju. Staza se na kraju završava pred jednom vrstom oltara, vještački probijenog prozora koji je veoma pravilno orijentiran prema istoku. Ko su bili ti ljudi koji su svoje molitve upućivali izlazećem suncu?
Na ovo pitanje teško je u cjelosti odgovoriti jer donekle zadovoljavajuće možemo pratiti povijest unazad sve do antičke Bosne (Bassania), no dalje od toga sve je još nedovoljno povijesno istraženo. No, svakako, nesporna činjenica je da kult boga sunca (Oganj, Ognjev Pir, Zvizdan) ima svoju genezu u bosanskim krajevima. Njegovi tragovi su prisutni kroz religijsku praksu Grka, Kelta i Rimljana, tojest naroda koji su se dolazili u neposredni kontakt sa Ilirima. Ne treba zaboraviti niti navesti uticaj drevne Persije kroz hramove boga Mitre koji su također smješteni unutar pećina, a jedan koji je najbolje očuvan u Bosni nalazi se u Jajcu i datira iz trećeg vijeka nove ere. Ni kada su Slaveni došli u sedmom vijeku nove ere i pomiješali se sa ilirskim plemenima nije nestao kult sunca već je samo promjenjeno njegovo ime u Svetovid, mada ni taj naziv nije bio jedini za boga sunca pošto nalazimo i na vrlo rašireno ime koje potječe direktno od naziva za zvijezdu - Zvizdan. Međutim, sva religijska praksa ovog kulta je i dalje ostala nepromjenjena i pod dominantnim uticajem antičkih tradicija, posebno one rimske i keltske. Najbolji dokaz toga je praksa održavanja raznih obrednih i takmičarskih igara što je bez svake sumnje rimskog porijekla. Od ritualnih igara potječe i toponim Igrište na brdu Hotijelj na planini Ratiš, kao i toponim Igralište na Trebavi.
Bogu sunca su u antičkoj ali i srednjovjekovnoj Bosni bila posvećena sva uzvišenja poput vrhova brda, brežuljaka ali i planina te su zato obredi bili vršeni na njima. Zbog toga mnogi planinski vrhovi i brda imaju u svom korijenu naziv Zvijezda ili Zvizda (zvizda, zvijezda, zvizdan), što je i danas narodni izraz u Bosni za sunce, poput brda Zvijezda iznad Malešića, zemljište Podzvizd na padinama Monja, lokalitet Zvijezda u Sladnoj na kojem se nalazi kultno mjesto Rahimin mezar. Iznad sela Priluk postoji brdo po imenu Sunčevo brdo. Ne treba zaboraviti navesti ni srednjovjekovni grad Podzvizd u Velikoj Kladuši koji je izgrađen na vrhu brda, itd.
