U bosanskom narodu naziv vukodlak se često koristi za vampira, iako je riječ o dva različita mitološka bića. Prema legendi, vukodlak postaje zao čovjek kojeg opsjedne demon pa se onda onda pretvori u dlakavo noćno čudovište koje ubija stoku, najviše ovce, a ponekad napadne i čovjeka. Korjen vjerovanja u vukodlaka seže daleko u prošlost, u vrijeme kada su Bosnu naseljavali naši preci Iliri koji su obožavali boga šuma i planina Vidasusa kojeg legende opisuju kao muškarca čije tijelo u potpunosti prekriva gusta dlaka.
Čovjek može postati vukodlak isključivo zbog intervencije nekog demona ili uz pomoć magijskih rituala. U Trebinju se, prema etnološkim podacima, desio na kraju 19.vijeka slučaj likantropije, žena koja je praktikovala obred preobrazbe bila je vještica i vladala je tajnim paganskim znanjima transformacije. Svaki put kada se htjela preobraziti u vukodlaka uzimala je uže i od njega napravila krug na zemlji. Potom bi skinula svu odjeću sa sebe i stavila je u sredinu tog kruga. Zatim bi napravila tri puta kolut naprijed, tvoreći tako krug svojim tijelom, i u međuvremenu pretvorila se u velikog vuka. Isti postupak je ponavljala kada bi se htjela vratiti u ljudski oblik. Ovaj slučaj bi, poput mnogih drugih, ostao nezabilježen da ta ista vještica u obličju vukodlaka nije nekom begu poklala 40 ovaca pa je on slučaj prijavio lokalnoj vlasti koja je provela istragu i otkrila krivca te način na koji se krivično djelo odigralo.

Bošnjačke vještice su umijele prizivati smrtonosnu moć vukodlaka tako što bi otišle na groblje ponavljajući formulu: "Adali ada da sačuva mene!" pa bi žmireći sjele pored nekog groba, uzele jednu šaku zemlje sa groba i odnijele je kući. Tu bi zemlju čuvale dok ne bi neko od njihovih neprijatelja umro pa bi je tajno podmetnule na njegova ulazna vrata bas u trenutku dok bi mrtvaca iznosili iz kuce. To su činile u namjeri da ubrzo opet neko umre u toj kući.