U bosanskom narodu postoji vjerovanje kako uz materijalni svijet egzistira duhovni svijet koji se naziva Mračne Havaje. Ovo vjerovanje posebno je izraženo u narodnoj magiji gdje se često spominje u ritualima anuliranja negativne energije kroz upotrebu basmi tojest oralne magije. Analizom nekoliko basmi dolazi se do preciznih naziva lokacija mjesta čime se može doći do vrlo jasnog prikaza, naime, mračne havaje se predočavaju kao svijet prekriven beživotnom pustinjom Kavdag usred koje se uzdiže gigantska planina Jaban, koja je prepuna pukotina i rupa. Kavdag je vrlo sličan nazivu planine džinova Qaf koja se spominje u islamskoj predaji. Prema mitologiji planina Qaf je domovina džina jer ih najveći dio živi upravo na njoj.
Mračne havaje zapravo predstavljaju narodnu predstavu pakla, daleko mjesto gdje završava svijet ljudi i počinje svijet duhova u kojem nema niti plodnosti niti života. Riječ havaj ili havaje dolazi iz arapskog jezika i označava zrak, nebo, visinu i tu riječ nalazimo i u nekoliko narodnih pjesama o junacima. U skladu sa tim realno bi bilo zaključiti kako se negativna energija protjeruje u visinu, u beživotnu planinu, gdje vlada vječna tama i tišina.
Bosanski duhovni iscjelitelji vjeruju kako se zlo ne može uništiti već prvenstveno prebaciti sa jedne osobe na drugu lokaciju ta se zato ono šalje u mračne havaje, mjesto koja ima sposobnost da u sebe apsorbira svu negativnu energiju. Slanje se vrši tako da se zlo i bolest kanališu u pravcu mračnih havaja precizno formulisanim riječima: "preko stotinu polja, preko stotinu šuma, iza devet brda, u pustu zemlju, tamo gdje pas ne laje, mačka ne mjauče, gdje se Ezan ne čuje..."
