Sve do polovine prošlog stoljeća u manjim mjestima Bosne i Hercegovine vjerovalo se kako postoje zmije koje mogu ući u čovjeka i u njegovom tijelu provesti neko određeno vrijeme. Takav slučaj bi se dogodio onda kada bi neki čovjek zaspao napolju, u hladu stabla, i tokom spavanja otvorio usta. Navodno, taj momenat bi iskoristila zmija ukoliko bi se zatekla u njegovoj blizini i ušla mu u tijelo. Tu bi boravila danima, mjesecima a nekad i godinama. Čovjek u kog je ušla zmija prepoznavao se po mršavosti i bljedilu u licu. Po kazivanju seljana zmija bi se hranila onim što bi čovjek u toku dana jeo ne ostavljajući njemu ništa. Kako bi se bolesnik izliječio od ove misteriozne bolesti savjetovalo mu se da legne negdje vani, na travi, i zaspi a neko od ukućana bi za to vrijeme ispekao kokoš i stavio mu je blizu usta. Po vjerovanju čim bi zmija osjetila miris pečenog mesa u njoj bi se probudio osjećaj gladi i ona bi izišla napolje te tako oslobodila čovjeka svog pogubnog prisustva.
