U Bosni vampir se nazivao lampir, lapir, lampijer, vukodlak ili vukozlačina.
Lampiri su mrtvaci koji se dižu iz svoji grobova i vode strašan noćni život. Nalaze se na samotnim mjestima, mezarjima, potocima i raskršćima. Naziv lampir dolazi od narodnog vjerovanja kako iz mezara osobe koja se povampirila, kroz malu rupicu na zemlji, izleti leptir tojest lepir, kako se to kaže u kolokvijalnog govoru.
Ima više razloga zašto se neko povampiri (polampiri) a najpoznatiji je onaj ako mejita preskoči mačka. Zato se kućna mačka obavezno i danas zatvara negdje dok ne prođe dženaza. Drugi razlozi nastanka vampira jesu incesi i drugi teški grijesi zbog koji duša nema kud na onaj svijet.
Ljudi koji se povampire uzimaju oblik pune mješine te ulaze u kuću svoje rodbine ili nečiju drugu i budu u njima dok prvi pijetlovi ne zapjevaju. Takav slučaj desio se prije tri, četiri decenije u Velikoj Kladuši Đuli B.kada joj je u bolesti muž umro, vrlo mlad. Iza njega je ostala sama sa troje male djece i svekrvom u kući. Po njenom kazivanju on je poslije pokopa, nakon nekoliko dana, dolazio svako veče u njenu sobu. Vidjela ga je, no, nikada nije pričala šta se događalo prilikom tih susreta. U strahu povjerivši se svekrvi bojeći se muža-mrtvaca ona joj da savjet da na četiri strane kuće stavi po glogovu šibu. Poslije toga povampireni muž nije više dolazio.
Najpoznatiji vampir u Bosni bio je i ostao Lampir Meho, porijeklom iz Glamoča, no predaja o njemu seže i van granica BiH, sve do Karlovca. Pored njega drugi jako poznat bosanski vampir, svakako je, Pajo Tomić iz Vlasenice te izvjesni Korkut. Zanimljivo je reći da se u narodu i dalje koristi riječ "lapiti" tojest ugrabiti,oteti a koja očito ima svoje porijeklo u nazivu lampir, lampijer ili lapir što opet upućuje na način djelovanja ovog mitskog bića.
