U prošlosti se vjerovalo da su stuhe ili zduhači vještice muškog spola ili vještaci. Imali su magijske moći i bili vidoviti. Obično su pomagali ljudima izvodeći razna čuda i štiteći neko mjesto od nevremena. Najviše su se kretali noću. U narodu se očuvalo mnogo predaja o borbama ima dvojice stuha kada su se sukobljavali dobri i zli stuha.
Po vjerovanju zduhač je osoba rođena u košuljici te samim time i vidovita. Oni koji se rode u bijeloj košuljici smatraju se dobrim zduhačima dok oni rođeni u crvenoj rade samo zlo. Zduhač posjeduje pored proricanja i moć liječenja te su neki od njih važili u prošlosti kao veliki iscjelitelji.
Najveći zduhač u Bosni i Hercegovini a i šire bio je Mato Glušac (1781-1877) iz Korita, nedaleko od Gacka. Ali u narodu se spominju kao veliki zduhači Mahmud Paša Bašatlija, Gahibija te Suljo Aganović iz Foče. O Sulji je ostalo zapisano:" Pošto je ka njemu grdan svijet navalio, njega su, za vrijeme Prvog svjetskog rata, Austrijanci zatvorili. Po povratku iz tamnice, on je svoj dar vidovitosti izgubio".
U Bosanskoj Gradišci nalazio se izvor kojeg je narod nazvao Gahibijin bunar. Izvor se smatrao ljekovit i postao je mjesto hodočašća. Naime, na taj izvor išle su bolesne žene obiju vjera da se tu kupaju i ostave nešto novca u vodi ili neki dio od svoje odjeće.
Vjerovanje u zduhače najviše se javlja u srednjoj Bosni te cijeloj Hercegovini dok se u Cazinskoj krajini nigdje i ne pominje kao takvo. Međutim, navodi se vjerovanje u stuhe koje se smatraju zlim duhovima sličnim vampirima zbog svog izgleda mršave, blijede i ispijene spodobe. I danas se u običnom razgovoru među Krajišnicima može čuti komentar o nekom ko je fizički propao da" liči na stuhu!"
