Vile su mlade i lijepe djevojke sa dugom zlatnom kosom. Vjerovanje u njih seže sve do ilirskih vremena kada su naši preci obožavali boga šuma i planina Vidasusa u čijem su se društvu redovito nalazile vile. One imaju nadnaravnu ljepotu i umiljat glas. Žive po velikim šumama i oko jezera, lete po drveću i vole igrati noću kolo po zelenoj travi. Tom prilikom obično pjevaju neku od svojih mnogobrojnih pjesmica čije riječi upozoravaju ljude na neku opasnost. U narodu se vjeruje da će ono dijete koje vila nahrani svojim mlijekom postati veliki junak, o čemu najbolje kazuje legenda o Muji Hrnjici.
Ako ih ljudi povrijede na bilo koji način, slučajno ili namjerno, vile će se istog trena osvetiti tako što će tu osobu učiniti psihički poremećenom. Vila su se naročito u prošlosti plašile majke. Prema turskoj narodnoj predaji koja se udomaćila među bosanskim narodom ljudi su u davnoj prošlosti ukrali prvo vilinsko dijete i od tada im se vile svete tako što za odmazdu kradu ljudsku djecu ili ih zamjene sa svojom. Iz tog razloga su bosanske žene svaki put kada bi morale napustiti malo dijete zbog obavljanja nekog posla u njegovu kolijevku, pored nogu, ostavljale neki metalni predmet poput kašike kako bi spriječile vile da joj ukradu dijete.
U Bosni i Hercegovini najpoznatije su Bosanska vila, Gorska vila i kraljica vila Zlatna. Za Zlatnu se vjerovalo da je gospodarica šume i vode. Predaja navodi kako je svaku večer vila Zlatna u pratnji drugih vila dolazila na rijeku da se kupa a nakon toga bi na nekom brežuljku cijelu noć igrale kolo i pjevale. Bosanci vjeruju da vile mogu sanjati samo dobre i plemenite osobe.
Osim vila postoje i muški pripadnici ovih mitološki bića koji se nazivaju vilenjaci. Najpoznatiji od njih je Ušušur. Prema legendi iz Doboja Ušušur se zaljubio u jednu djevojku koja se udala za drugoga. Očajan i bijesan zbog toga Ušušur je upotrijebio svoje magične moći kako bi natjerao djevojku da se utopi u rijeci. Shvativši kakvo je zlo uradio u očaju se bacio u vodu za djevojkom ali nijese mogao utopiti jer je besmrtan. Zbog toga sam sebe osudi na kaznu i zaveza se željeznim lancima za dno rijeke koja mu od tada postade dom. U narodu se Ušušur opisiva kao zeleni čovjek, sav čupav i obrastao u mahovinu.
