Pjesmica opisuje njegov izgled dok mu ime očito potiče iz bogumilske vjere pošto se zna da su poglavari bogumilske Crkve u Bosni nosili nazive Didovi. Vjerovatno da je Did Adže bio zadnji ili najpoznatiji bogumilski svećenik u krajini čije se ime sačuvalo kroz ovog kućnog duha.
O tom na neki način svjedoči i narodna priča kroz koju mladić, glavni junak, prolazi kroz pravo duhovno putovanje i poput Orfeja odlazi u svijet mrtvi i vraća se nazad. Naravno, da bi to mogao morao je lukavstvom pobijediti onog koji je mudar i moćan - Dida Adžu i time dokazati da je spreman na put u onostrano. Narodna predaja navodi kako je Did Adže uglavnom dolazio jašući pijetla a počinje spominjanjem oca i njegova tri sina. Pošto nisu imali majke svako jutro otac je jednog sina ostavljao kod kuće da napravi ručak da bi imali šta jesti nakon oranja. Prvo jutro kod kuće je ostao najstariji sin. Kada su popodne otac i braća došli kući na ručak zatekli su praznu sofru. Na očeve pitanje gdje je ručak sin mu odgovori kako je došao Did Adže bijele brade jašući na horozu i odnio mu jelo. Sutradan otac ostavi srednjeg sina kod kuće a oni odoše da oru. Međutim, ponovi se isti slučaj kao i prethodnog dana. Treće jutro kod kuće osta najmlađi sin. Znajući da će doći Did Adže stade razmišljati šta da učini i sjeti se. Napravivši ručak iziđe van i savi mlado rascjepljeno drvo kad, eto, Adže na pijetlu. Ovaj ga zamoli da mu pomogne i Did pristade ništa ne sumnjajući. Najmlađi sin brzo mu uhvati bradu i provuče je kroz drvo i zaveza. Shvativši da je lukavo prevaren odaje mladiću kako može osloboditi lijepu djevojku od zmaja i zadobiti njenu ljubav. Zmaj živi u podzemnom svijetu i jedini put do njega vodi kroz čatrnju. Braća najmlađeg spuštaju u sepetu kroz čatrnju i on nailazi na zmaja i pošto ga ubije žuri da se sa djevojkom vrati nazad u naš svijet. Kako nisu mogli oboje stati u sepet on šalje djevojku prvu. Braća vidjevši tako lijepu djevojku poželiše je, no, znali su da će ona odabrati najmlađeg jer je bio najljepši a i spasio ju je te ga zato ostaviše zarobljen u čatrnji.
Shvativši da su ga braća izdala on pođe po donjem svijetu tražiti način da se vrati kući. U to naiđe na džinovsko stablo sa gnjezdom iz kojeg su se čuli mali ptići. Ali kad je pogledao bolje primjeti veliku zmiju kako se penje uz njega u namjeri da ih pojede. Bude mu žao ptića pa ubije zmiju. Od umora leže u hlad, ispod drveta, da malo odrijema. Ubrzo se odnekud pojavi divovski orao. Ptići mu rekoše kako ih je on spasio i orao mu iz zahvalnosti ponudi blago i zlato no on to odbih ali poželi da ga ovaj vrati u njegov svijet. Orao se zamisli i reče kako je dug put od donjeg do gornjeg svijeta i da mu za njega treba puno snage. Zato mu reče da mu nabavi 40 bravčadi i svaki put kada on klikne u letu baci jedno u kljun. Tako i bi, međutim, put se odužio i bravčadi je ponestalo već pri samom kraju. Mladić brže, bolje odsjeca svoju nogu i baca je orlu u kljun. Ugledavši oblake i Sunce, zelene livade nesta mu bol na licu. Pošto ga je spustio na zemlju orao mu vraća nogu koju nije mogao progutati iz zahvalnosti prema spasiocu njegove mladunčadi.
