Ramo i Bajro su dva mitološka lika koja predstavljaju Ramazan i Bajram a kojima je narodna mašta udahnula ljudsko obličje i karakter. Dok je Ramo škrti starac koji cijelo vrijeme provodi u odricanju i izbjegavanju svake prilike da živi drugačiji život osim onog na koji je navikao od djetinjstva Bajro je njegova čista suprotnost. On je veseli starac koji je prije svega hedonista, voli društvo prijatelja i na budućnost uvijek gleda sa velikim optimizmom. U onim prilikama kada se susretnu, a to je vrlo često, uvijek se posvađaju zbog različitog gledanja na život ali se na kraju uvijek u duhu vjere i muslimanske solidarnosti pomire a sve u cilju da slušaocu priče prenesu neku mudru poruku. Ponekad se uz njih pojavljuju i dva druga lika utjelovljena u mladićima Šaronji i Bjelonji. Prvi predstavlja klasičnog Bošnjaka koji se vodi smjernicom da je bitno postiti prvi, srednji i zadnji dan Ramazana kako bi se koliko toliko zadovoljila potreba vjere dok Bjelonja ne pokušava niti to. On za razliku od Šaronje ne želi nositi masku religijskog licemjerja već predstavlja sebe onakvim kakvim jeste, sa svim svojim manama i vrlinama. Svi likovi imaju u sebi crtu komičnosti i kroz nju često idu iz krajnosti u krajnost ali uvijek sa sretnim završetkom.
