Tradicijska vjerovanja

 U nekim dijelovima BiH kućnu zmiju nazivaju blazna. Iako ona neće nikada nanijeti zlo nekom od ukućana u slučaju da se vidi u kući istjeravala se napolje uz pomoć kađenje, obično, bi se zapalila neka stara krpa ili nešto drugo što stvara veliki dim i time bi se natjerala na izlazak. U Ljubinju ako nađu zmiju u kući neće je ubiti, već je izgone dimljenjem. U Mostaru kažu da kućnu zmiju ne treba ubiti nego je iz kuće otjerati kadovima ili je uhvatiti u procjep, te je daleko do kuće odnijeti i pustiti govoreći: „Blazno moja, blazno, ti ćeš meni i otolen kuću čuvati“.

U Mostaru vjeruju da će onaj ko ubije kućnu zmiju umrijeti ili da će umrijeti domaćin kuće iz koje je zmija. Mostarci pričaju za nekog Glavaša da je ubio blaznu, pa da je iste godine umro i da se cijela kuća kroz nekoliko godina zatrla.

U bosanskom narodu se nekada vjerovalo kako zmija može ući u čovjeka kroz usta i nastaniti mu se u stomaku. To bi se dešavala najčešće onda kada bi neki čovjek zaspao napolju, na livadi ili u šumi, i u tom trenutku nepažnje zmija bi mu ušla u tijelo kroz otvorena usta. Prema vjerovanju, zmija bi u stomaku čovjeka jela sve ono što bi on pojeo ili popio te je on zbog toga bio mršav i blijed u licu. Kako bi istjerali zmiju iz ljudskog tijela poduzimali su se sljedeće metode; prokuhalo bi se mlijeko pa bi bolesnik nad tom posudom otvorio širom usta kako bi zmija osjetila miris mlijeka i privučena njime izišla iz tijela. Ili se pored zaspalog čovjeka stavljala pečena kokoš, kako bi i u ovom slučaju zmija privučena mirisom izišla van.

Isto tako, narod vjeruje kako zmija ima moć da zapuhne čovjeka i životinju, tojest, da svojim dahom napuhne ljudsko ili životinjsko tijelo do te mjere da mu ozbiljno ugrozi zdravstveno stanje. Svaki slučaj koji se ljeti dogodi, kada bi se neka krava nadula, smatra se zmijskom intervencijom tojest da ju je ona zapuhnula. Zanimljivo je uporediti ovo vjerovanje sa legendom o zmaju koji svako jutro pokušava napasti izlazeće sunce ali biva u tome osujećen te on u znak osvete puše prema suncu i time, kako narod vjeruje, stvara se vjetar koji se potom širi po cijelom svijetu.

Za kraj treba navesti još jedno vjerovanje o zmijama koje tvrdi kako svaka krava ima svoju zmiju, koja je njen čuvar i koja se redovito noću hrani njenim mlijeko. Tu zmiju vlasnik stoke ne smije ubiti jer će mu u protivnom umrijeti krava ili tele. Zmija kao čuvar čovjeka i krave te zmija koja ulazi u tijelo čovjeka direktno je vezano za mitološko vjerovanje bosanskog naroda o snijeti – mladunčetu zmaja, kojeg može roditi samo žena ili krava.

Rodila se snijet....

U prošlosti Bosne i Hercegovine tokom devetnaestog i do polovine dvadeset vijeka među bošnjačkim narodom zabilježeni su brojni slučajevi da su trudnice rađale čudna stvorenja nazvana u narodu "Snijet" (Mola hydalidora). Ovdje je sa medicinskog stajališta riječ o abnormanlnom produktu začeća u kom se ne razvija plod nego samo proliferira posteljično embrionalno tkivo u tumoroznu tvorbu koju medicina naziva mola. Trbuh žene bi rastao i imitirao normalnu trudnoću. Pošto se danas Mola smatra tumorom i normalno je za pretpostaviti kako su takva stanja za ženu bila opasna po život. Vjerovatno zbog toga većina snijeti rađala se već u prvom tromjesečju trudnoće.

Većina etnoloških dokumenata slaže se da je snijet izlazila iz trudnice tokom trećeg ili četvrtog mjeseca trudnoće mada pojedini dokumenti kojim raspolaže Zemaljski Muzej BiH kazuju kako se snijet mogla roditi i nakon devet mjeseci. Čim bi se porođaj odužio ili zakomplicirao babica je posumnjala da se radi o snijeti pošto usljed takvog poroda žena obilno krvari i treba joj više vremena za oporavak. Iako se smatralo sevapom roditi snijet ona se standardno nakon poroda ubijala metlom i zakopavala u mjesto gdje se odlagao stajski gnoj. Po vjerovanju zabilježenom među bošnjačkim narodom ona žena koja tokom života rodi tri snijeti nakon smrti direktno će ući u dženet.

Snijet su babice koje su obavljale porođaje opisivale kao živo stvorenje koje je živo i mora se brzo ubiti. Bilo je u crvenoj boji i groznog oblika. U prošlosti se pod izlikom da se rodila snijet dešavale su se razne kriminalne radnje (čedomorstvo) kada bi se djevojka ili žena htjela rješiti izvanbračnog ili neželjenog djeteta.

U pojedinim etnološkim dokumentima snijet se često dovodi i u vezu sa zmajevima. Naime, u Bosni se vjerovalo da zmajevi mogu dok žena ili djevojka spava sa njom voditi ljubav i kao razultat tog odnosa rađali su se djeca zmajeva. Osim sa ženama zmajevi su oplođavali i krave. U oba slučaja dijete zmaj čim bi se rodilo odletjelo bi prije nego bi ga dotakla ljudska ruka. No vraćalo bi se svake noći kako bi dok njegova majka spava nahranio se njenim mlijekom. Po zapisanim svjedočenjima žena koje su tvrdile da su rodile zmaja govori se o normalnoj trudnoći tokom devet mjeseci da bi žena jednog se jutra probudila sa praznim stomakom i bez djeteta. Takav slučaj odmah bi u narodu bio tabuisan i o njemu se nije rado govorilo. Narod je takvo ponašanje smatra primjerenim ne želeći navući na sebe bijes i osvetu zmaja.

Bošnjački narod zmajeve opisuje kao krilate zmije koje lete u nebo obično onda kada pada kiša usred sunčanog dana. U bošnjačkom narodu sjećanje na zmajeve oživljeno je i kroz jednog od najvećih boraca za slobodu i neovisnost Bosne i Hercegovine kapetana Huseina Gradašćevića zvanog Zmaj od Bosne. No da sve ne ostaje samo u slavnoj prošlosti već da se vjerovanja nastavljaju i potvrđuje stara bosanska vjerovanja u zmaja simbol moći, snage i slobode dokazuje i naziv današnje najbolje bosanske nogometne momčadi nazvane Zmajevi.