Duh i duša kao dva apstraktna pojma zapravo su temeljna
okosnica cijele duhovne niti koja se provlači kroz ljudski rod od njegovog
postanka. U bosanskim mitološkim vjerovanjima izuzetno je dominantna ideja
sličnog, skoro identičnog, prikazivanja nekoliko nadnaravnih aspekata samog
čovjeka. Naime, kada analiziramo neke segmente tradicionalnih predstava o
ljudskom duhu i duši, koji se često dovoljno ne razliku u narodnim predajama pa
izazivaju konfuziju, jasno se uočava pomalo divlja narav onoga što prema
mitološkoj predodžbi čini samu esenciju svakog čovjeka.
Dok se u klasičnoj europskoj mitologiji duh, ali i duša, predstavljaju prozračnim bijelim siluetama, koje u ljudskom obliku lebde zrakom ili se naglo pojavljuju i nestaju, u bosanskoj predstavi duh najviše podsjeća na energetsku lopticu čiji oblik ima zapanjujuću sličnost sa mišom. Pojedine mitološke predaje izgled duše opisuju kao “plod jabuke” odnosno takav opis nas zapravo i asocira na svjetlosnu lopticu koja izlazi iz rupe (usta) i kreće se brzim koracima po površini, ispuštajući zvukove slične ciktanju miša. Ovakvom usporedbom stiče se dojam kako je ta energija nemirna i nervozna, odnosno neobuzdana, što dokazuje i svojim izlascima iz ljudskog tijela.
Miš nije nimalo slučajno izabran za životinju totema jer se koristi i pri opisima drugih nadnaravnih zbivanja, usko povezanih sa samim čovjekom. Neki od primjera su sljedeći:
Miš je u narodnoj priči o Nojinoj Arki izuzetno negativan lik koji je htio grizući rupu u podu pustiti vodu unutra i tako uništiti sav živi svijet. U toj bi namjeri sigurno i uspio da ga na vrijeme nije spriječila zmija. Zapravo, miš je inkarnacija zla, demon koji teži uništenju čovječanstva.
Snijet, koja se u mitologiji BiH smatra plodom zmajskog općenja sa ženom, opisuje se kao malo dlakavo stvorenje, najsličnije krtici ili mišu, koje čim iziđe iz žene bježi i cikti, penjući se čak i po zidovima sobe u strahu da ga ne dotakne ljudska ruka, ili još gore, da ga prisutne žene ne ubiju metlom.
U egzorcističkim seansama bosanskih derviša i hodža, u ritualu poznatom pod nazivom “skupljanje daire”, finalni znak uspješne izvedbe, obično izlječenja nekog psihički oboljelog čovjeka, jeste obješeni ili mrtvi miš na obližnjoj ćupriji. Time se od strane džina ljudima signalizira da je džin-napadač kažnjen najgorom mogućom kaznom.
Dok se u klasičnoj europskoj mitologiji duh, ali i duša, predstavljaju prozračnim bijelim siluetama, koje u ljudskom obliku lebde zrakom ili se naglo pojavljuju i nestaju, u bosanskoj predstavi duh najviše podsjeća na energetsku lopticu čiji oblik ima zapanjujuću sličnost sa mišom. Pojedine mitološke predaje izgled duše opisuju kao “plod jabuke” odnosno takav opis nas zapravo i asocira na svjetlosnu lopticu koja izlazi iz rupe (usta) i kreće se brzim koracima po površini, ispuštajući zvukove slične ciktanju miša. Ovakvom usporedbom stiče se dojam kako je ta energija nemirna i nervozna, odnosno neobuzdana, što dokazuje i svojim izlascima iz ljudskog tijela.
Miš nije nimalo slučajno izabran za životinju totema jer se koristi i pri opisima drugih nadnaravnih zbivanja, usko povezanih sa samim čovjekom. Neki od primjera su sljedeći:
Miš je u narodnoj priči o Nojinoj Arki izuzetno negativan lik koji je htio grizući rupu u podu pustiti vodu unutra i tako uništiti sav živi svijet. U toj bi namjeri sigurno i uspio da ga na vrijeme nije spriječila zmija. Zapravo, miš je inkarnacija zla, demon koji teži uništenju čovječanstva.
Snijet, koja se u mitologiji BiH smatra plodom zmajskog općenja sa ženom, opisuje se kao malo dlakavo stvorenje, najsličnije krtici ili mišu, koje čim iziđe iz žene bježi i cikti, penjući se čak i po zidovima sobe u strahu da ga ne dotakne ljudska ruka, ili još gore, da ga prisutne žene ne ubiju metlom.
U egzorcističkim seansama bosanskih derviša i hodža, u ritualu poznatom pod nazivom “skupljanje daire”, finalni znak uspješne izvedbe, obično izlječenja nekog psihički oboljelog čovjeka, jeste obješeni ili mrtvi miš na obližnjoj ćupriji. Time se od strane džina ljudima signalizira da je džin-napadač kažnjen najgorom mogućom kaznom.
