Ljudski duh
je vrlo nemiran. Kada čovjek spava duh iziđe iz njega i onda šeta. Čovjek sanja
kuda duh prolazi, a kada se on vrati u tijelo, od tog energetskog naboja čovjek
se naglo probudi. Duh se u bosanskoj mitologiji opisuje kao eterična pojava
koja skiči. Kao i za dušu i za ljudski duh most predstavlja vrlo snažnu
barijeru i onemogućava mu daljnje kretanje, naime, čim u svojim noćnim
putovanjima duh naiđe na most on ne može da ga pređe, pa se uznemiri i cikti,
vrišti. Kada bi neko uhvatio tog miša od ljudi, onaj spavač čiji je to duh
odmah bi umro.
Most u mitološkoj predstavi bosanskog naroda predstavlja energetski vrlo jako mjesto, koje osim što spaja dvije obale na materijalnom nivou, na onom duhovnom ima značenje spiritualnog portala kroz koji duša prolazi ili stradava na svom putu.
Prema vjerovanju iz sjeverozapadnog dijela BiH naročito je nemiran dječiji duh, baš poput samog djeteta nemiran je i vječito raspoložen za pokret i igru. Svjesne toga i danas stare žene upozoravaju mlade majke kada premještaju usnulo dijete sa jednog mjesta na drugo ili ga bude da to učine krajnje pažljivo, zovući ga po imenu te povuku malo za vrh nosa. Ako se dijete teže budi onda skupe usne i povuku zrak u sebe imitirajući zvuk miša (ccccc) kako bi tim zvukom privukle pažnju odlutalom duhu i natjerale ga na povratak u tijelo. U protivnom, ako bi se dijete probudilo a duh se nije vratio riskiralo bi da oboli fizički i psihički.
I za odraslu osobu se tvrdi da se ne smije naglo probuditi, jer njen duh je negdje daleko, putuje po cijelom svijetu. Navodno bi takav čovjek mogao fizički napasti, početi udarati, onog ko ga budi u to nezgodno vrijeme. U tom slučaju potrebno je dotičnu osobu odvesti na ono mjesto gdje je spavala, da opet tu legne, i ostane tako sve dok se sama ne probudi. Ako se tako ne napravi, vjeruje se, da bi ta osoba mogla imati psihičkih problema sve do kraja svog života.
Kako se u bosanskom narodu pripovijeda, prema bogumilskom načelu, ljudski duh pripada bogu zla a duša bogu dobra. Zbog toga se misli da vještice i čarobnjaci, da bi se uopće mogli baviti magijom i vladati nevidljivim silama, moraju svoju dušu predati Iblisu ili nekom drugom rangiranom džinu. To urade ritualnim putem, najčešće odnošenjem svete knjige Kur'an u toalet i vršeći nuždu nad njom. Zbog toga je duša svjesno razmjenjena za određenu moć zarobljena i više ne pripada onom čovjeku u kojem je već vladaru tame.
Nakon takvog dešavanja, i narušene ravnoteže dobra i zla, ljudski duh u tijelu vještice ili čarobnjaka postaje izrazito moćan ali i zloban te u stanju činiti razna nedjela. Dok vještica spava, iz nje iziđe duh, a tijelo joj dobije plavu boju i postane hladno, baš kao da je umrla, što je posljedica zarobljene duše. Usta joj se jako otvore a usne dobiju crnu boju.
Smatra se da je i duh običnog čovjeka sposoban u svojim noćnim lutanjima po svijetu činiti neke loše stvari, poput da napadne nekoga koga putem susretne ali i ovaj duh, kao i vještičiji, izbjegava prelazak preko bilo kojeg mosta na koji naiđe na svom putu.
Slično vjerovanje postoji i u iransko-arapskom okultizmu gdje se tvrdi da svaki čovjek posjeduje svog astralnog dvojnika. Haamzad ili Qarin je naziv džina koji prati stalno prati čovjeka i pokušava na razne načine negativno utjecati na njegovu svijest i ponašanje. Qarin je jedini džin koji se ne može uništiti egzorcizmom ili na neki drugi način.
Most u mitološkoj predstavi bosanskog naroda predstavlja energetski vrlo jako mjesto, koje osim što spaja dvije obale na materijalnom nivou, na onom duhovnom ima značenje spiritualnog portala kroz koji duša prolazi ili stradava na svom putu.
Prema vjerovanju iz sjeverozapadnog dijela BiH naročito je nemiran dječiji duh, baš poput samog djeteta nemiran je i vječito raspoložen za pokret i igru. Svjesne toga i danas stare žene upozoravaju mlade majke kada premještaju usnulo dijete sa jednog mjesta na drugo ili ga bude da to učine krajnje pažljivo, zovući ga po imenu te povuku malo za vrh nosa. Ako se dijete teže budi onda skupe usne i povuku zrak u sebe imitirajući zvuk miša (ccccc) kako bi tim zvukom privukle pažnju odlutalom duhu i natjerale ga na povratak u tijelo. U protivnom, ako bi se dijete probudilo a duh se nije vratio riskiralo bi da oboli fizički i psihički.
I za odraslu osobu se tvrdi da se ne smije naglo probuditi, jer njen duh je negdje daleko, putuje po cijelom svijetu. Navodno bi takav čovjek mogao fizički napasti, početi udarati, onog ko ga budi u to nezgodno vrijeme. U tom slučaju potrebno je dotičnu osobu odvesti na ono mjesto gdje je spavala, da opet tu legne, i ostane tako sve dok se sama ne probudi. Ako se tako ne napravi, vjeruje se, da bi ta osoba mogla imati psihičkih problema sve do kraja svog života.
Kako se u bosanskom narodu pripovijeda, prema bogumilskom načelu, ljudski duh pripada bogu zla a duša bogu dobra. Zbog toga se misli da vještice i čarobnjaci, da bi se uopće mogli baviti magijom i vladati nevidljivim silama, moraju svoju dušu predati Iblisu ili nekom drugom rangiranom džinu. To urade ritualnim putem, najčešće odnošenjem svete knjige Kur'an u toalet i vršeći nuždu nad njom. Zbog toga je duša svjesno razmjenjena za određenu moć zarobljena i više ne pripada onom čovjeku u kojem je već vladaru tame.
Nakon takvog dešavanja, i narušene ravnoteže dobra i zla, ljudski duh u tijelu vještice ili čarobnjaka postaje izrazito moćan ali i zloban te u stanju činiti razna nedjela. Dok vještica spava, iz nje iziđe duh, a tijelo joj dobije plavu boju i postane hladno, baš kao da je umrla, što je posljedica zarobljene duše. Usta joj se jako otvore a usne dobiju crnu boju.
Smatra se da je i duh običnog čovjeka sposoban u svojim noćnim lutanjima po svijetu činiti neke loše stvari, poput da napadne nekoga koga putem susretne ali i ovaj duh, kao i vještičiji, izbjegava prelazak preko bilo kojeg mosta na koji naiđe na svom putu.
Slično vjerovanje postoji i u iransko-arapskom okultizmu gdje se tvrdi da svaki čovjek posjeduje svog astralnog dvojnika. Haamzad ili Qarin je naziv džina koji prati stalno prati čovjeka i pokušava na razne načine negativno utjecati na njegovu svijest i ponašanje. Qarin je jedini džin koji se ne može uništiti egzorcizmom ili na neki drugi način.
