Kulturalna antropologija koja
u svom djelovanju ujedinjuje nekoliko posebnih disciplina poput etnologije,
arheologije ili lingvistike daje nam savršen uvid u povijest i baštinu nekog
naroda te relativno uspješno pokušava, na jedan logičan način, predstaviti
evolucijski trend kojem je kroz povijest
bio izložen taj narod u cjelini. Utjecaji su, naravno, socijalno višestrani pa
se tako uz onaj kulturni uvijek nadopunjavao religijskim kako bi se ciklus
zaokružio u potpunosti.
Ako želimo pažljivo pratiti
taj evolucijski slijed dešavanja onda svakako moramo posegnuti za mitologijom,
njenim fantastičnim bićima i legendama, najviše zbog činjenice da je mitologija
najarhaičniji oblik umjetnosti u kojoj je ljudska mašta prvi put pokazala svoje
bezgranične dosege. Naseljavajući prirodu i svijet oko sebe jednim krajnje
drugačijim bićima i pojavama čovjek je, prije svega, pokazao svoju urođenu
socijalnu narav, ali i potrebu da iskaže intimne strahove, nade, težnje i frustracije.
Tendencija da se izrazi na najbolji mogući način rezultirala je pojavom
različitih priča, legendi, crteža i skultura
o jednom drugom svijetu gdje su načelo dobra i zla izuzetno naglašeni, i
što je još važnije, gdje oni pokazuju svoj smisao i efikasnost. Na taj način
dolazimo do informacije o klasičnoj frustraciji svakodnevnim životom kojoj je
čovjek bio podložan kako u prošlosti tako i u sadašnjosti. Zbog toga nam
mitologija kao disciplina stalno sugerira kako ne postoji jedan odgovor već da
je on uvijek u množini.
Konzistencija mitoloških
predaja uočljiva je u mnogim segmentima jednog društva u cjelini, iako se to
možda na prvi pogled dovoljno ne vidi. Neki njeni dijelovi su u manjim ili
većim segmentima toliko ukomponirani u svakodnevni život da se na njih i ne
obraća pažnja niti im se analizira dublje značenje. U bližoj prošlosti mitologija je bila prisutna u društvenoj
memoriji prvenstveno onda kada se njome trebao ispuniti neki politički cilj, koji je uvijek
povezan sa nacionalizmom i genocidnim idejama, čemu smo se uvjerili krajem
prošlog vijeka kada je militantna politika Srbije ciljano i planski iskoristila
povijesni događaj, poraz od strane
Osmanlija na Kosovu, da pokrene vojnu invaziju na okolne republike što je rezultiralo katastrofalnim posljedicama poput genocida u
Srebrenici ali i drugim gradovima po BiH.
Kada želimo proučavati
mitologiju Bosne i Hercegovine ali i cijele ex Yu mora se krenuti od povijesne
činjenice da Južni Slaveni ne postoje. Postoje samo narodi Južne Europe koji
govore slavenske jezike, ali ti narodi nisu slavenskog već ilirskog porijekla,
posebno narodi Bosne i Hercegovine i Hrvatske, što je dokazano nekoliko puta
analizom genetskog porijekla. Pogreška koju su povijesničari napravili u procjeni
porijekla nekog naroda utemeljenoj isključivo na jeziku je katastrofalna i,
kako smo se osvjedočili, povijesno tragična. Po toj teoriji današnji Meksikanci
bi trebali biti Španjolci, Brazilci bi bili Portugalci, itd.
Jedna od studija o genetskom porijeklu stanovnika bivših jugoslovenskih
republika realizirana je u suradnji: Instituta za antropološka istraživanja u
Zagrebu, Medicinskog Univerziteta u Skoplju, Kliničkog Centra u Beogradu,
estonskog Biocentra pri Tart Univerzitetu, Medicinskog Univerziteta u Prištini,
Medicinskog Fakulteta u Tuzli, Kliničke Bolnice „Bijeli brijeg“ u Tuzli, Doma zdravlja
u Zagrebu i Škole medicine u Edinburgu – Škotska. Kako bi rezultati bili što
bliži realnoj situaciji na terenu, uzorci su skupljani i testirani u svim
gradovima ex Ju.
Rezultati su pokazali da su najdominantnije haplogrupe na području
ex-Yu: 1lb, R1a, R1b i E3bl. Haplogrupa l1b ili takozvani „ilirski gen“ je
najzastupljenija u svim zemljama bivše Jugoslavije a najinteresantnija
činjenica je da je l1b grupa u Hercegovini, Dalmaciji i otocima zastupljena čak
i do 70%. U Bosni ova grupa je zastupljena 52, 20% dok je slavenska grupa R1a
na cijeloj teritoriji Bosne i Hercegovine zastupljena svega sa 24,60%.
Upravo te činjenice
korespondiraju sa sve prisutnijom nedoumicom znanstvenih krugova, naročito
nakon genetskih analiza, da li se ikada i desio dolazak slavenskih plemena na
Balkan? Postoje indicije koje sve više dobijaju na autentičnosti da se taj
događaj nikada nije ni desio nego te da su Iliri, nakon teške i dugotrajne
okupacije od strane Rimskog carstva, napravili prilično inteligentan plan
opstanka i očuvanja kroz asimilaciju jezika okolnih slavenskih zemalja kako bi
sebi osigurali kakav takav mir i mogućnost preživljavanja kroz burnu povijest.
Mnogi segmenti
ilirske religije i danas su prisutni u svim zemljama koje su činile teritorij
ex Yu poput kulta zmije, vjerovanje u zvijezde-čuvare
duše, kult plodnosti, te solarni i lunarni kult, obožavanje vode kroz kult boga
Binda, vjerovanje u urokljive oči, i sam naziv urok je ilirska riječ, itd.
