U mnogim bogumilskim
legendama zmija igra glavnu ili sporednu ulogu poput one o Didu Ravušu, kojeg narodno predanje opisuju
kao starca duge bijele brade koji je redovito molitve, baš kao i svi drugi
bogumilski svećenici, izvodio ispod stabla lipe.
Kćerka bega Džafera,
bogumilskog plemića koji je prihvatio islam, bila je djevojka na udaju. Jedne
prilike dođoše prosci i isprosiše njenu ruku za lijepog mladića iz Duvna.
Vjenčanje je bilo planirano za petak, a
dan prije tog događaja djevojke pođe na livadu da nabere poljskog cvijeća sa
kojim je htjela ukrasiti svadbenu povorku. Međutim, njena nećakinja je bila
vrlo ljubomorna da nju i njenu udaju pa je tražila način kako da joj
naudit te vidjevši djevojku kako veselo
odlazi na livadu brati cvijeće dosjeti se da joj podmetne zmije koja će je
ujesti. Približivši se polako i neprimjetno svojoj rođakinji djevojka pusti
zmiju iz ruku i brzo se udalji. Zmija čim je spazi krenu prema njoj ali u tom
trenu odnekud se pojavi Did Ravuš i svojim štapom napravi krug oko nje,
izgovori nekoliko magijski riječi od kojih se zmija pretvori u kamen.
U drugoj legendi iz srednjeg vijeka zmija je vezana za dva
sveta čovjeka takozvane evlije kojima je kasnije podignuto turbe koje je
postalo mjesto hodočašća. Kada je sultan Mehmed el Fatih osvojio Bosnu, svo
bogomilsko stanovništvo u vrlo kratkom vremenu preobrazilo se na islam. Nova
vjera i običaji nisu im bili toliko strani, koliko je to bilo kruto kršćanstvo
kojem nisu htjeli nikako pripadati. Danas o mnogim događajima koji su se
dešavali u srednjovjekovno doba Bosne vrlo malo znamo, jer legende skrivaju
istinu. Jedna od njih je vezana za oca i sina koji se preobratiše u islamsku
vjeru, a živjeli su u selu Kolunu kod Foče. Otac je bio izuzetno fizički jak
čovjek, koji je prema legendi mogao medvjeda savladati, dok je sin bio nježnije
građe. Razlog tome je bio što je kao malo dijete ostao bez majke i odrastao je
uz hranu koju mu je nabavljao otac.
Kako nije mogao da bude bez žene, otac se nakon nekog vremena
oženio sa ženom koja nije pokazivala ni malo osjećaja ni brige prema njegovom
sinu, kojeg je tajno i mučila. Jedne mu je prilike, dok je spavao, stavila u
usta malu zmiju, koja je ušla u njega, i sve ono što bi dječak pojeo ona je
gutala prije njega. Dječak je mnogo jeo ali je bez obzira na to bio izrazito
mršav i blijed. Tijelo mu je sve više slabilo. Navečer, pošto se pomolio,
zamoli Allaha da mu pomogne i on tu večer usni svoju pokojnu majku, koja mu u
snu reče da uđe u sobu gdje stoji kiselo mlijeko, a u koju mu je maćeha
zabranila da ulazi.
Sutradan, dok je maćeha bila van kuće, dječak je ušao u
sobu, pronašao kiselo mlijeko u drvenoj posudi i napio ga se. U tom momentu se
onesvjestio. Desilo se čudo. Uznemirena od kiselog mlijeka zmija je izišla iz tijela
dječaka i sakrila se iza police sa sirom. Ubrzo nakon toga dječak se probudio i
pobjegao iz sobe. Bio je jako gladan. Čim je došla maćeha u kuću on joj reče da
je gladan a ona mu odgovori da će mu dati nešto hrane. Uđe u sobu gdje je
držala sir, a zmija iskoči i ujede je u lice. Maćeha pade mrtva a zmija
pobježe. Kada je otac došao, shvatio je šta se zbilo, i obeća sinu da se više
neće nikada oženiti.
